Nije dobro slušati druge samo da bismo im pronašli pogrješke, nije dobro čitati tuđa pisma s crvenom olovkom u ruci i pametovati. To nitko ne voli, tako se najbrže i najlakše omrzne gramatika svakomu, a time se često stvori i govorna nesigurnost ili odbojnost prema jezičnoj pravilnosti.
Ipak, nitko ne voli ni iz dana u dan slušati loš jezik na televiziji. Nova i RTL prednjače u svojim informativnim emisijama po jezičnom nemaru i niskoj razini izražavanja. Njima treba proći crvenom olovkom po tekstovima koje nam čitaju, njih treba ispravljati jer je njihova dužnost prenijeti nam točne obavijesti i prenijeti ih točnim jezikom. Vrijeđaju svojom nebrigom za hrvatski jezik i neznanjem.
Evo deset krupnih pogrješaka iz jednog od njihovih dnevnika, upozoravam na njih da nam u svijest uđu kao pogrješke, a ne da nam se urežu kao valjani oblici.
l MEGABLAGDANI - nakazni predmetak tuđega podrijetla mega može se lako zamijeniti našim predmetkom vele - veleblagdani. Ali komu treba ta prigodna novotvorenica, kada je ionako loša - veleblagdan ili megablagdan znači velike blagdane, a spajanje triju neradnih dana u ovom tjednu s vikendom i produljeni blagdani nisu ni mega ni vele. Uostalom, megastor je davno napušten, a sada ćemo obilježavati megablagdane?
Ganjati novac od huligana - ganjati novac od koga frazem je izrazito niskoga stila, uličnoga. Ne pripada u javni i službeni govor, trebalo je reći utjerivati novce ili dugove, ako se već htjelo reći frazemom. Huligan je doista nepotrebni anglizam, a u ovom slučaju bili su ionako izgrednici na utakmici.
Gdje idete? - pita novinarka na autocesti vozače koji čekaju pred naplatnicama. Uz glagole kretanje (ići) dolazi pitanje za cilj - kamo, kamo idete?
Buking - ako ne znate engleski, onda ne razumijete da je riječ o najobičnijoj predbilježbi, a ako ne znate hrvatski pravopis, a znate engleski, pisat ćete pogrješno booking. Naime, pravopisno pravilo traži da se tuđica koja nije vlastito ime, piše prema izgovoru, dakle, buking.
Šef države - šef je glavni kuhar, a države ih za sada nemaju. Imaju predsjednike. Tako valjda i Hrvatska.
Opozicioni lider - hrvatski se kaže opozicijski (jer se ne kaže kanalizacioni, nego kanalizacijski i nije akumulacioni, nego je akumulacijski). I hrvatski se kaže oporba, a lider je vođa, pa bi opozicioni lider bio oporbeni vođa. Ali, doista, to ne zvuči dosta “učeno” opozicioni lider ima međunarodnu, da ne kažem internacionalnu, snagu, a jadan je oporbeni vođa tek mali vođa.
Dobila je pohvale - pohvaljena je - što se može izreći glagolom, ne izriče se imenicom.
Došlo je do eksplozije - nakazni policijsko-birokratski stil, nije došlo, nego je eksplodiralo.
Manje toksičan - toksičan je otrovan, ali i manje otrovan ne valja jer se pridjevi u hrvatskom jeziku ne stupnjuju riječima manje/više (*više lijep, *više pametan, *manje lijep, *manje pametan), nego nastavcima - ljepši, pametniji. Pridjev se suprotnoga značenja izriče pomoću niječnice ne - netoksičan, neotrovan ili posebnom riječi - lijep, ružan. Dakle, manje toksičan u stvari je neotrovniji.
Ličiti na - ne možemo ličiti ni na koga jer bi to značilo da na koga nanosimo boju, liči se bojom. Ako postupcima ili likom podsjećate na koga, onda ste slični ili nalik ili nalikujete.
Deset riječi ružnih, netočnih i nepotrebnih. Na žalost, nisu jedine, samo su najčešće. I sve ih je više.

Objavljeno u  Glasu Slavonije 1.  srpnja 2011.

Savjet napisala: Sanda Ham