2012-09-16 09:20:00 Odvajanje smeća ili priča o jednoj eko-obitelji U nastavku pročitajte kratku priču koju sam napisala u povodu Međunarodne godine obnovljive energije.
ili Priča o jednoj eko-obitelji
Kada,doslovno,od rođenja živite ekološki osvješteno,onda vam to prelazi u normalu.Ali,što ako niste bili eko-dijete? Onda pročitajte ovu priču i pokupite koju ideju za spašavanje planeta Zemlje.
Bila jednom jedna obitelj koja se sastojala od roditelja i 2 djevojčice.Djevojčice su redovito odlazile na odlagalište smeća s tatom.Nisu znale točno zašto to rade,ali su to voljele.Voljele su bacati staklene boce u kontejner i slušati zvuk padanja jedne boce na hrpu drugih.Voljele su i hraniti mali kontejner za baterije koji nije izgledao kao dio te kontejnerske obitelji.A posebno su voljele hraniti plavi kontejner vesela lica papirima. Tako su one dalje odrastale svjesne svoje zadaće spašavanja Zemlje.Postalo im je potpuno normalno odvajati smeće.Papir su bacale u plave kontejnere,a obične žarulje(uz malu tatinu pomoć) su zamijenile štednima.Ljeti su s mamom od pregorjelih žarulja pravile ukrase za sobe.A zimi su sjedile na podu i crtale uz podno grijanje,znajući da troši manje nego veliki radijatori. Kada ne štede energiju kod kuće,idu u školu.Naravno,i škola je sudjeluje u spašavanju Zemlje.Izgrađena je od drveta i,uopće,ne izgleda kao škola.Podovi,strop i stepenice su od drveta,a u zidovima i krovu je slama za odličnu izolaciju.Škola se može pohvaliti i solarnim pločama koje osiguravaju toplu vodu i grijanje tijekom hladnih zimskih dana.Kada kiša pada,ne pada bezveze.Skuplja se i kasnije koristi za zalijevanje cvijeća ili u druge svrhe.Učenici sudjeluju u akcijama u kojima,od onoga što bi drugi bacili,izrađuju predmete.Na primjer,male torbice od trapera ili plastičnih vrećica,igračke od starih rukavica ili gume;ili organiziraju akcije skupljanja papira,plastičnih boca i drugog smeća. Tako te dvije djevojčice i dan-danas žive,s novim LED žaruljama u planu.A zašto sve to?Zato što žele još dugo živjeti na Zemlji i pomoći joj,a time i sebi.Jer,kako im je baka uvijek govorila, "Zemlja nas ne treba,ali mi nju,itekako,trebamo!"
|
II. gimnazija Osijek |