Prozor Stjepanovog Doma 
Priča gotski san; 
Modri tamjan i aroma 
Puni sveti stan.

Stanac kamen, hrabri Toma 
Erded, Bakač ban, 
Heroj sisačkoga sloma 
Sja ko onaj dan.

U katedralu, kad su teške noći, 
Na Banov grob zna neka žena doći 
S teškim križem cijele jedne nacije,

A kip joj veli: Majko, audiant reges: 
Regnum regno non praescribit leges, 
I dok je srca, bit će i Kroacije!

ANTUN GUSTAV MATOŠ